““...Ličnosti sa Tadijinih slika, prodornim pogledima se direktno obraćaju posmatraču,uvlačeći ga u metafizički svet slike. Većinu tih ličnosti čine žene, razodenute delimično ili potpuno,poput raskošnih Rubensovih aktova, ponekad čak obezglavljene eskalacijom jednog višeg senzibiliteta.Kao simbol u slikarstvu, naga ženska figura može imati nekoliko zančenja: u svom primarnom kontekstu ona uvek upućuje na erotičnost, medjutim, može sugerisati vulgarnost i prostotu sa jedne,ili pak biti simbol neulepšane, ogoljene istine koja nema potrebe za odećom, kao amblem taštine ljudskog sveta, sa druge strane...Svojim nagim figurama , Tadija pretenduje na ovo treće značenje, obrušavajući se vrlo kritički na stav modernog društvasa njegovom tendencijom za “upotrebom” žene u reklamne i opšte komercijalne svrhe, i u krajnjem skoru, “upotrebom” svega ljudskog u društvu...”"
istoricar umetnosti
Sanja Sofijanić